Narodni radio

15.srpnja

Vino kod kanadskog susjeda je bilo jako fino, slatko i ukusno... ali drage moje curke, hrvatska "vina" su ipak najbolja.. obzirom sam isprobala, vjerujte mi na riječ.. ili ne, probajte ako Vam se pruzi prilika možda ćete imati vise sreće ;)... dani ovdje prolaze brzinom munje... možda zbog razlike u vremenu??? ili možda zbog sve tanjeg i tanjeg novčanika?? otišli smo na cugu... popili ništa... dvije kave, kuglicu sladoleda i onaj obožavani Swizzle koji je olakšao moj novčanik za punih 60 dolara... zapravo,sve je tako skupo da ne želim više nikada čuti da smo skupa zemlja!!! Sve ostalo ovdje je rajski... Moja jutra započinju kavicom uz bazen, (ako mi ne pada kiša ) dane provodim prkoseći valovima na kaže moja Snježana "maloj" privatnoj plaži koja je dugačka kao cijeli velebitski kanal... Neki dan, ja frajerica odlučila sam pržiti se satima na pijesku kako bi se vratila toliko prepečena, ono da se vidi da sam bila na Bermudama... Uspjelo mi je u jednom danu pokupiti sve UV zrake, tako da bih mogla biti primjer kako izgleda skurena koža... (fali kvacica :)ali moze i bez nje...Već mi je bilo malo dosadnjikavo, kad ono melem za moje oči... Šteta sto kod nas nema tako veeeeelikih valova pa da vidite kakva tjelesa imaju surferi.. hrabro sam taj dan bila bez cvikera i leća pa sam tek nakon nekoliko sati shvatila da sam piljila u pubertetlije...Ustvari nisam, nego mi je Snježana rekla kad je došla po mene.Još sam mogla u zatvoru završiti.Sad ni je jasno zakaj striček Berlusconi ovdje ima oooooogromnu viletinu.
Večeri su ovdje prelijepe... Nebo ima neku posebnu boju onako žarko crveno(skoro kao moja ledja i čelo) i uz Swizzle, dva, svijet je puuuno lijepši...Toplo preporučujem jedan dnevno svakom Hrvatu! Recept ću donijeti sa sobom, tako da ste bez brige... Srijeda je bila stvarno posebna... U Hamillton se uparkirao najveći kruzer koji sam ikada vidjela, i grad je oživio.Srijedom je fešta, tj, Harbour nights, preeeezgodni crnci u bijelim potkošuljama svirali se onaj prepoznatljivi crnački ritam ,ljudi su raspoloženi za smijeh i čagicu, standova milijun, prodaje se sve i svašta..Falio je jedino neki štand sa kuhanim i pečenim kukuruzom da se osjećam kao na nekom dobrom KIRBAJU iliti prošćenju... A ja se dotjerala do bola... Kao, mala ide u grad... Moš' misliti... A onda sam upoznala nju... najljepšu bebicu tamne kože na svijetu!!! Jel tako da je preslatka??? E ,nju bih stvarno povela sa sobom... No kako ostajem tu još 3 dana, postoji nada i šansa da upecam nekog bankara ili odvjetnika koji bi bio sjajan otac mojoj tamnoj bebi... Nikad se ne zna... Još stignem baciti udice... A mi Hrvatice to stvarno znamo... Samo jos da naučmo kako ih zadržati... Sad idem učiti... Ispeglati kosu, obući najkraću haljinu koju sam ponijela sa sobom i u ribarenje.... E, da, mantram već danima da ova kiša ode malo do vas, jer čujem da se kuhate!!! Izdržite i mrzite me, ja guštam za sve vas... I šaljem subtropske Bermudske puse!!! Adrijana

11.srpnja

Heeeej ekipa!!!!
Kod mene je nedjelja, 9 sati ujutro… Kiskadiii ( prekrasne šarene ptičice) pjevaju svoju pjesmu i prave mi društvo dok uz bazen ispijam svoju prvu jutarnju kavu… smijete me mrziti, imate zašto…  A sad se vratimo jedan dan unatrag, krenulo je ovako …
06:00 ujutro… nervoza na vrhuncu…  Sve stvari su spremljene, karta je u džepu… Zagrebački aerodrom.. Hrpa stranaca koji dolaze i odlaze iz nase zemlje pokušavajući dobiti informacije od polu ljubaznih zemaljskih stjuardesa koje se ne znaju nasmiješiti… ili ne žele… ja im prkosim osmijehom od uha do uha… Moj odmor upravo počinje… avion je uzletio… nakon dva sata ugodnog leta mislila sam da ništa ne može pokvariti uzbuđenje… Pritom sam se oglušila na pilota koji je upozorio da nas čekaju turbulencije pri slijetanju… Sve dok avion nije počeo  proizvoditi čudne zvukove  od kojih sam se skoro ……Samo da dotaknemo zemlju, to je bila moja jedina želja tih desetak minuta dok smo prolazili kroz nevrijeme… Uf!!! Eto nas.. Sad imam pet sati vremena snaći se na aerodromu veličine Velike Gorice… Sve sam odmah našla… čekirala kartu… doručkovala,ispraznila djutić i bez imalo problema našla gate na kojem me čekao najveći avion koji si možete zamisliti.. Hvala zgodnom britancu.. U 15 sati polijećemo… čeka me put od 8 sati iznad oceana… mogu ja to, sama, znam da mogu .. Nakon klope i crnog vina pokušavam spavati.. I gle čuda, uspjeva mi… Prespavala sam cijeli let ( to mi je i bio plan)… Pola sata prije Bermuda, gledam ljude oko sebe.. Sretni su… I ja sam sretna…. Vidim poznate šarene hlače na pročelju zgrade… BERMUDA!!!!!  Udišem vruuući i vlažni oceanski zrak… Guštam… Konačno sam “doma”… Koja razlika… Ne samo u vremenu ( 5 sati) nrgo u energiji ljudi!!!  Ej, oni su nasmiješeni, ljubazni, spremni na pomoć bilo kakve vrste!!!Koja razlika!!! Za nevjerovati… Teta u plavom službenom odijelu mi prilazi… Pozdravlja i traži papire… Izraz njezina lica kad je ugledala hrvatsku putovnicu je bio ohrabrujući… Puna zanosa priča o Dubrovniku i prekrasnim otocima kojima je krstarila prošlo ljeto… Sve čekam da mi nahvali ljepotu naše obale i da popljuje ljude koji rade nas turizam… Znam da ima zašto, ali joj je pristojnost nalagala da to prešuti… Poželjela mi je ugodan boravak I propustila me kroz granicu… Hvala joj!!!   Sjedam u taxi, sa najpričljivijim crncem  koji je deblji čak i od našeg Dreleta i vozi me do grada… Sad moje veselje počinje!!! Stigla sam!!! Kao prava Hrvatica, prvo sam sa Snježanom popila kavu, popušila tristo cigareta i protračala sve ono sto je ostalo 25 000 km daleko… ( blago meni)… A sada, šetnja po Hamiltonu ( najvećem gradu na Bermudama)… Čovječe, pa ovdje se ljudi stalno smiju, pozdravljaju na cesti i žele Vam dobar provod na njihovom otoku… Koje osvježenje… dodje mi da sve naše ljude koji rade u turizmu (navodno) pošaljem ovdje na edukaciju… Možda bi Bermuđani pričali o ljepoti Hrvata a ne samo Hrvatske… Šteta… Popio se prvi Swizzlle (bermudski koktel od ginger piva i crnog ruma) kroz najtanju slamčicu na svijetu koji me tresnuo u glavu skoro kao i cijena… Dobro, ona malo više…14 dolaraaaaa!!! I onda kažu da ja Zrće skupooo!!!  O Bože… Vrijeme je za spavanje… čeka me dugi dan… ronjenje po koraljnim grebenima,sunčanje, kupanje i beach party (bas mi je teško)… Jutra na Bermudama su prekrasna… Povjetarac, miris oceana i sunce koje ovdje najjače grije… Sjedamo na brod koji će nas dovesti na mjesto koje se zove Nasa point.. Tu idem u dubine….morskih pasa navodno nema… Osim što je cijela posada broda čula za našu obalu,znaju i za Slavena Bilića koji je u njihovim očima kralj!!! i Luka Modrić!!! Uf, ludi su za našim nogometašima!!! Slatko! Peraje su na nogama… Skačem i nakon prvog pogleda u dubinu vidim brod… potopljen 1930…Spukyyy…. U očekivanju malih šarenih ribica prilazi mi jedna veća od Saše Lozara… I gleda me ravno u oči… Lion fish… Sa otrovnim bodljama!!! Bježim na površinu, penjem se na brod i vraćam svojim starim navikama… Sunčanje na palubi sa cigaretom i kavom u ruci… Kako sam sretna  što sam Hrvatica!!! Povratak na otok, nakon obilaska tirkiznih uvala gdje slobodno plivaju one ogromne kornjače me jako razveselio… Tu srećem njega… Malog crnca sa zelenim očima i plavom kosom… Presladak je… Možda ga uvezem, ovaj put Mariji ne sebi, iako sam Dreletu čvrsto obećala da se sa ovog puta vraćam bez živih suvenira….Vrijeme je ručka… Idemo kupiti namirnice… Skoro mi je srce stalo jer sam u jednu vrećicu potrpala nekoliko stvari koje su mi odnijele skoro cijeli džeparac…Srećom, mi Hrvati znamo zašto služi plastični novac, pa ne moram brinuti kako ću izdržati cijeli godišnji… Sad je vrijeme za neki girls beach party (halooo, a gdje su frajeri???).. Odbojka na pijesku, šum oceana, kokoši iz cijelog svijeta vrište od smijeha jer  im kroz vene teče onaj maloprije spomenuti Swizzzle ( to im je zamijena za vodu) i hrpa preeezgodnih frajera… Odluka je pala!! Ostajem ovdje…, Bar neko vrijeme!!! Kako je prošao party i iz koje zemlje su najbolji komadi dojavim Vam na slijedecem pisanju… Sad idem.. probati kanadsko vino kod susjeda.... Pusa...